Nou lé rienk lokatèr...

5 désanm 2006

La tèr lé bien malad : landroi lé sèk dabitid, la plui i donn kalou.La bou i koul, i tié dmoun an kantité. Lot landroi lé sèk, la tèr lé an graton, plantasion i pous pi : do moun i krèv la fain. Tanpir ki sava, tanpir la tanpératür i rogoumant. La mèr lé an soufrans : in pé i di, si i kontinié komsa nora pi lo thon dan la mèr méditérané.
Sa rienk akoz in nafèr : bann moun la mazine zot té lo roi sü la tèr, la mazine la tèr la lété si tèlman gran, i fini pa avèk. Zordi, domoun i rann azot kont par zot minm, zot la tronpé. La tèr lépa si tan tèlman gran,sa !
Lé in pè tar , batist !Lé vré i fo pa larg lo kor, i fo lité.Pétèt va gingn répar in pé lé shoz. Solman : koman i artourn an arièr ? kèl kalité la tèr, lèr, dolo, la mèr nou va lès pou nout zanfan ? Sa té pa a nou an prop, sa ! Sa té pou limanité : pou sak té la avan nou, pou nou, pou sak i vien apré nou. Sak la di, la bien di, i fo pa oublié : nou lé rienk lokatèr la tèr (*), nou la pa propriétèr.

Justin

(*) Saint Exupéry : On n’hérite pas de la terre de nos parents, on l’emprunte à nos enfants.


Signaler un contenu

Inn modékri, inn ti lavi, inn komantèr ?


Témoignages - 80e année


+ Lus