Promyé zoutiy lo jéni in pèp, sé son lang !

25 juillet 2012, par Justin

Matant Zélida la ékrir Justin :
Mon shèr nové, mon spès salté, rouj-de-fon dovan l’éternité,
Si mi di aou moin lé kontan, ou va dir amoin pran konstan. Mé poitan, moin lé kontan pou d’vré. Vi koné, dsi la késtyonn lo kréol rényoné, mi shas pa avèk zot, bann rouj-de-fon. Moin la fine dir, é pli d’in kou, moin la fine dir sa la pa in n’afèr pou amontr l’ékol, étsétéra, étsétéra, la ké lo ra. Mi sar pa répèt mon mès ankor in kou. Pou kosa ? Pars zordi, in Kréol i pèz dan la vi piblik, vi k’li lé dépité, la parti ankor pli loin ké moin. Sanm pou moin, li la di nana dé kalité kréol : kréol lé-o é kréol lé-ba. Li pèrsonèl, li lé alèz blèz dann kréol lé-o. Mé kréol lé-ba li anparl pa, li di, pou li, sa sé konm la lang rus, é konm li di li-mèm, la lang bann rus, sa lé difisil. Kosa na d’myé ké sak li la di ? Tok ! Pran sa pou toi !

Justin la fé pou répons :
Mon vyé matant k’i koz touzour la boush rouvèr, si ou té i égzis pa, té i fo invant aou,
A bon ! Ou la antann in dépité La Rényon di in n’afèr konmsa ? Daoir li té i plézant ? Pars, moin pèrsonèl, moin la fine alé in pé partou dan La Rényon é na poin in plas demoun la pa konpri amoin, é moin la pa konpri d’moun. Donk pou moin, na in sèl lang kréol dan nout péi, é lang-la sé lo kréol rényoné, rokoni dan la Konstitisyon fransèz konm lang réjyonal. Biensir, toulmoun i koz pa partou parèy, épi konm di lo kont, i varyé in pé suivan l’androi, suivan la kiltir shak famiy. Arzout èk sa, konm sé in lang vivant, èl i viv. Bann lokitèr i invant, i aranz, i konplèt. Na arienk bann lang mor i bouz pi.
Astèr, na in n’afèr lé grav. Kan i di nana dé, troi, kat kalité kréol ou sinonsa lang kréol, ou i pé, san vouloir, kas par bout nout rényonèzté, sak nou l’apré konstrui zour apré zour. Nout rényonèzté, sé nout l’idantité, é si nou la poin l’idantité, kosa ni gingn fé ansanm san dispite, san batay, an solidarité. Mi arèt tèr-la, mé san obli dir : "Promyé zoutiy lo jéni in pèp, sé son lang !".

NB : Stendhal : « Le premier instrument du génie d’un peuple, c’est sa langue ». Mi pans pa Stendhal té dépité, mé li té solman inn an parmi bann pli gran ékrivèr (ou bien écrivin fransé). Lo moun la ékri “Le rouge et le noir” épi ankor d’ot roman bien gayar.

Justin


Signaler un contenu

Un message, un commentaire ?


Témoignages - 80e année


+ Lus