Zistoir pou rakont dsi galé

Ronar lo goupil, épi Izangrin lo lou : la pèsh mirakilèz - dèrnyé morso

27 mé 2020, sanm Justin

D’apré sak nou la lir dann zournal samdi, Izangrin lo lou la pass pré-konm i di. In pé plis bann péizan téi i règ son kont inn foi pou inn bone foi. Son ké la kass zis a tan pou pèrmète ali sové.mé Pandann tan-la li la pat rap poisson ditou é son famiy k’i atann ali dan la fain. Anpliské sa, in foi an plis Ronar la oué ali in pate koshon pou mète ali dann in mové pass. Bon pou sa mèm ! zistoir-la lé ankor long sa, mé mi pans mète pou zordi in poin final é pétète nou va arvni aprésa dann d’ot zépizod.

Kriké ! Kraké ! Kriké mésyé ! Kraké Madam !
Izangrin i fons son kaz. Li la fain épi li lé an kolèr ! Mi koné pa kosa lé pli for dan li : la kolèr, sansa la fain, la pityé pou son famiy san manzé, sansa son l’anvi vanj ali kont Ronar. Ala li ariv son kaz. Son zanfan i fète ali, konm tout zanfan i fète zot papa mé son madam i fé sign ali marmaye lo vant lé vide. Sak lé bizar, sa i ankouraz pa li alé rode manzé tout suit, mé li sava tir son vanzans. Sanm pou li sé sé ké lé pli irzan… Son madam d’in sèl kou d’èye i konpran la sisyasion é èl i oi néna in sèl zafèr pou fèr.
Ronar, son koté, la gingn in bon akèye é son pti famiy lo bouzaron lé bien plin avèk poisson li la souké-anfin « souké », mi antann bien sak mi vé dir-volé lé myé ! Mé li méfyé Izangrin : sa la pa in zanimo intélizan, mé li koné d’ète mové, rankinyé. Sirman l’èr ki lé, si li lé pa mor, li l’apré shèrch ronar pou li tir vanzans. Li di èk son madam : « Vite prépar in li konm pou akèye in mor é pou lo rèss, konm vi koné amoin émi koné aou nou va réaji a la domann ».
Ala Izangrin i ariv ; li domann madam ronar ousa son mari i lé. Lo fanm i lir l’anvi tyé dann zyé lo zènmi son mari. Astèr-la ronar la fine rant dann li, son dé pti pate kroizé dsi son léstoma : pli mor ké li la pa possib… Madam ronar i mète a pléré, a irlé, èl i di : « Ségnèr Izangrin, mon mari lé mor. Mi koné pa kosa l’ariv alim é li lé mor toulbon »… Izangrin, lo zyé i friz é an limèm li d’mann kosa l’ariv ronar mél o madam i arkomans : « Ségnèr lo lou, mon mari la tonm rède mor. Zis si moin la gingn lo tan mète ali dann li d’mor ». Izangrin, dann son kèr i pans sa lé pa posib, poitan ronar i bouz pa, i réspir pa.
Lo lou, i kol shomin, li sava, son pir l’ènmi lé la, é li pé mèm pa vanz ali. Lo lou i pran shomin épi i sar son kaz. Astèr i rèss ali arienk pou alé rode ankor in kou manzé pou son famiy... Kan li lé fine ariv loin ; ronar i sort dann li épi li di èk son ladam : « Ou néna ankr in pé poisson ou la ? Moin la fain é so voiyou d’Izangrin, so l’inbésil, la fine parti sa noir moin la roula li ankor in kou dann la farine ? »

Médam, Mésyé, La Sosyété, si zistoir lé vré, li lé vré, si zistoir lé mantèr la pa moin l’otèr. L’avéinn foi pou inn bone foi, mésyé lo foi, la manz son foi èk in grinnsèl é l kriye partou :
Mon foi ! Ousa i lé mon foi ? Rann amoin mon foi !
Zistoir i arète la pou l’instan.

Padport

Signaler un contenu

Inn modékri, inn ti lavi, inn komantèr ?


Témoignages - 80e année


+ Lus