Tardra-vyindra !

9 mai 2009, par Justin

Matante Zélida la ékrir Justin :
— Mon shèr nové, mon spès salté !
Si ou té i koné konm moin lé kontan. Pou kossa ? Ou i koné : tout sak i an-nuy bann rouz-de-fon i fé plézir amoin ; é zordi, mi oi in bon pé gro nyaz i ramas dann z’ot syèl pou fé pèt in l’avalass déssi z’ot tèt.
Konm lé shoz i lé, moin lé près sir z’ot mézonn sivilizasyon, konm z’ot tram-train, sa i sava dingué sa ! La pa tro loin lo tan mi sar anvoy paké moushoir pou in pé ; épi, kan nana in pé zafèr i marsh pa, tout i marsh pa. Karapat i mont aryink déssi tété bèf mèg. Alé, pran sa pou toi !

Justin la fé aèl pou répons :
— Mon vyé matant-touzour-dan-lérèr !
Sak ou i ékri i étonn pa moin, pars moin la fine dir aou : matant, ou i pran po d’shanm pou pla kouvèr, fromaz pou savon, makaroni pou la bouzi ; mé ou lé pa tousèl, domaz !
Domaz in pé i konpran pa — sansa i fé sanblan pa konprann — parti kominis i défann lintéré bann Rényoné.
Ou i oi matant, tout sak ni vé, sé pa fé plézir inn, fé plézir l’ot... Ni vé La Rényon épi tout Rényoné i trouv z’ot kontan dann in bon plan pou lo dévlopman dirab avèk son kat poto : dévlop lékonomi, dann in soyété byin ékilibré, in natir myé protézé, mèt nout kultur dan la limyèr.
Mèrsi pou out provèrb, mé moin, pèrsonèl, mi profèr sèt-la : « Tardra vyindra ! ».

Justin


Signaler un contenu

Un message, un commentaire ?


Témoignages - 80e année


+ Lus